Istorijski gledano, humor nije oduvek percipiran kao poželjan element u različitim aspektima života pojedinca. Kako se menjao čitav svet, kroz različite epohe vremena, tako je i humor prolazio kroz sopstvene tranzicije. Ono što nesumnjivo znamo je to, da je humor vid komunikacije koji je specifičan ljudima. Specifična ljudska aktivnost. Svojevrsna socijalna igra I sastavni deo ljudske interakcije koja može biti verbalna – ironija, sarkazam, satira, parodija, vic i neverbalna – grimasa, pantomima, karikatura, strip. U najširem smislu, humor se odnosi na sve ono što može da nam bude smešno i da nas zabavi.

Kada humor posmatramo iz psihološke perspektive, onda govorimo o različitim komponentama humora. Jedna od komponenti jeste socijalni kontekst i tu najšire gledano možemo govoriti o humoru kao socijalnom fenomenu – nastavak igre iz dečijeg u odraslom dobu. Kada govorimo o produkovanju humora, osoba procesuira informacije, poigrava se idejama i rečima na kreativan način da bi produkovala verbalnu izjavu koja je drugima smešna. Kada govorimo o recepciji humora primamo informacije preko čula, dakle, opažamo ih, procesuirammo i ocenjujemo kao zabavne i smešne. Emocija koja se najčešće dovodi u vezu sa humorom je radost. Istraživanja pokazuju da opažanje duhovitih stimulusa povećava pozitivni afekat i raspoloženje. Emocija radosti koja prati humor ima svoju ekspresiju i to je smeh. Smeh je socijalni fenomen kojim interagujemo sa drugim ljudima.

U narodu je odavno poznata ona „smeh kao lek“, ali se sve više ide i u pravcu utemeljivanja ove narodne kao naučne istine. Još je Levin 1977. godine ukazao na to da humor može biti koristan alat kako u savetodavnom, tako i u psihoterapijskom radu.

Humor nas izaziva da objektivno sagledamo situaciju što vrlo često može da dovede do drugačije percepcije problemske situacije. Dalje, humor nam i uliva osećaj da je problem rešiv i to nam umanjuje stres koji izaziva problemska situacija.

Kada se koristi u psihoterapiji, humor nam omogućava da probleme vidimo na sasvim nov način; način koji može da dovede do napretka. Korišćenje humora može da naše klijente ohrabri da se sa problemima direktno suoče i da počnu da ih doživljavaju više kao izazove a ne kao pretnju. Isto tako, humor može da pomogne pridruživanju i učvršćivanju terapijskog odnosa, smanjenju neravnoteže moći između klijenta i terapeuta. Negativni aspekti korišćenja humora u psihoterapiji se odnose na skretanje sa teme u toku seanse i učvršćivanju neravnoteže između klijenta i terapeuta.

Istraživanja govore o tome da pažljiva i uvremenjena upotreba humora u psihoterapiji može biti veoma plodna za klijente i psihoterapijski proces. S druge strane, ne treba ga nepromišljeno koristiti van postavljenih ciljeva psihoterapije.

Dakle, ono što je veoma važno je da, upotreba humora mora biti adekvatna za trenutni problem i poruku koju želimo da pošaljemo klijentu; da je upotreba usmerena na ponašanje a ne na ličnost i da se koristi u atmosferi topline, podrške i poverenja.

„Povratak humora je jedan od jasnih znakova da se čovek oporavlja, jer… nasmejati se nečemu ukazuje na mogućnost distanciranja… mogućnost manipulisanja… mogućnost razmišljanja o stvarima na više načina, što je zapravo i srž zdravog i dobro proživljenog života“ – Stiven Gimbel

Korišćena literatura:

  • Pešić J., Vukosavljević Gvozden T., Batinić B., Upotreba humora u psihoterapiji, Engrami, vol. 42, januar – jun 2020., br.1
  • Pešić J., Povezanost sopstvenog smisla za humor i očekivanja humora u psihoterapiji, Master rad, Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet, 2011
  • Ivković S., Uloga smisla za humor u subjektivnom blagostanju, Doktorska disertacija, Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, 2017
  • Farrelly F., Brandsma J., Provocative Therapy, Capitola: Meta Publications Inc; 1974
  • https://www.eftdownunder.com/frank-farrelly-and-provocative-therapy-a-tribute/

Sanja Petrović
Sistemski porodični psihoterapeut