Bojana Brkić Stojanović

Diplomirani pedagog, diplomirani geštalt psihoterapeut i jedan od osnivača Centra za lični razvoj “Relacije”

Pedagogiju sam diplomirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Psihoterapiju sam završila u okviru evropski akreditovanog trening instituta za obrazovanje u oblasti psihoterapije – Studio za edukaciju Beograd. Posedujem diplomu škole i član sam Srpskog udruženja Geštalt psihoterapeuta (SUGP). Radim sa decom, adolescentima i odraslima. Profesionalno praktično iskustvo sam stekla tokom poslednjih 10 godina radeći u Centru za zaštitu odojčadi, dece i omladine (Zvečanska), srednjoj i osnovnim školama, kao i u nevladinom sektoru. Najviše imam iskustva u radu sa decom bez roditeljskog staranja, decom sa teškoćama u razvoju i njihovim porodicama, decom koja imaju poteškoće da osete pripadnost vršnjačkoj  grupi i/ili problemima u ponašanju, iskustvo u školi u testiranju dece za polazak u prvi razred, pružanje podrške roditeljima pri polasku dece u vrtić, školu, tokom puberteta njihove dece, u radu sa adolescentima, studentima koji imaju problem zastoja u učenju. U radu sa odraslima najviše iskustva imam sa sledećim temama: depresije, paničnih napada, anksioznosti, pružanju podrške ženama, muškarcima, parovima tokom lečenja steriliteta…

Verujem da uvek možemo nešto novo da naučimo, pa se zbog toga kontinuirano edukujem i trudim se da povezujem praksu sa najnovijim teorijskim saznanjima. Neke od mnogobrojnih dodatnih edukacija koje sam završila su: ,,Pedagoški metod Marije Montesori i njegova primenau vaspitno – obrazovnom radu”, ,,Zaštita deteta od zlostavljanja i zanemarivanja: primena opšteg protokola”, ,,Inkluzivno obrazovanje i individualni obrazovni plan”, ,,Trauma i praktične implikacije u radu sa traumatizovanim osobama”… Prisustvovala sam međunarodnoj konferenciji: ,,Mogućnosti i ograničenja porodične terapije – sistemski pristup fokusiran na snage u radu sa decom i adolescentima u sistemu socijalne i mentalno – higijenske zaštite”.Volontirala sam u okviru projekta UNICEF-a i Centra za interaktivnu pedagogiju: ,,Psihosocijalna podrška deci i porodicama pogođenim poplavama”.

Na teorijski okvir koji primenjujem u radu najviše utiču ideje Marije Montesori, Violet Oaklander, Margherita Spagnuolo Lobb, Irvina Jaloma, Ranka Rajovića, Lidije Pecotić, kao imojih edukatorki Marije Stefanović, Snežane Opačić i Dragane Ilić.

Pored uloge pedagoga i psihoterapeuta, koje su moja profesionalna ljubav, meni značajane uloge su uloga majke, supruge, sestre, ćerke, kume i prijateljice. Uživam u slušanju muzike i druženju sa ljudima, ali i vremnu koje izdvojim samo za sebe. U pozorištu su mi omiljeni opera i balet. ,,Una vita per i bambini“ je film koji sa uživanjem gledam. Volim da čitam, a ono što bih izdvojila kao knjige koje su na mene ostavile najsnažniji utisak jesu ,,Slobodna deca Samerhila“, ,,Porodični bukvar“ i ,,Lečenje Šopenhaureom“.

Zakažite svoju psihoterapijsku seansu: